Verovatno niste znali, ali na Zlatiboru je snimljen veliki broj domaćih filmova, od kojih su neki stekli status kultnih. Prelepi zlatiborski pejzaži, satkani od planinskih reka, livada i valovitih brda, uz otresitost i neposrednost zlatiborskih seljaka koji su se dokazali kao dobri glumci, učinili su ovaj kraj veoma popularnim među filmadžijama.

Filmovi su snimani širom Zlatibora, pri čemu su pojedina sela u filmskim scenama bila u toj meri zastupljena da su ubrzo stekla status srpskog Holivuda. Takvo selo je Dobroselica u kojoj je snimljeno 8 filmova. Kinematografija je doprinela afirmaciji Zlatibora, kao planine izuzetnih prirodnih i etnografskih karakteristika, dok je sa druge strane Zlatibor dao pečat filmovima i ulepšao filmske kadrove. Sledi priča o top 5 filmova koji su snimljeni na Zlatiboru!

No 1 „RADIO VIHOR ZOVE ANĐELIJU“

„Radio Vihor zove Anđeliju“ je domaći film snimljen 1979. godine. Ovaj film je režirao Jovan Živanović, čovek čiji je filmski opus i životni put neraskidivim vezama povezan sa selom Dobroselicom, u kome je snimio većinu svojih filmova i živeo poslednjih dvadeset godina svoga života. Film je sniman u selu Dobroselici i u obližnjem vikend-naselju Vodicama. Glavne uloge igraju: Nada Vojinović, Drago Čumić, Radoš Bajić, Mira Banjac, Bata Živojinović i Zoran Radmilović.

Ova filmska komedija govori o pokušaju jednog bračnog para da u svom selu započne ugostiteljski biznis, prethodno rasprodavši svu zemlju i zauvek raskrstivši sa seljačkim načinom života. Oni osnivaju motel, a u ovom biznisu im pomaže verenik njihove ćerke koja žudi za pevačkom karijerom i nastupa svako veče u motelu, usput pokušavajući da stupi u kontakt sa uticajnim muzičkim menadžerima koji bi joj otvorili vrata muzičke slave. Paralelno sa ovom, u filmu se odigrava i interesantna ljubavna priča između pevačice Anđelije i radio-amatera Radoja koji komuniciraju preko radio veze i tajno zakazuju ljubavne sastanke.

Posebnu draž ovog filma predstavljaju komični citati gazdarice Pane, koju igra Mira Banjac, kao odraz skorojevićkog mentaliteta ove „školovane žene“ gorde na položen stručni ispit iz kuvarstva, koja je za razliku od svog muža ovladala „stručnom terminologijom“ i „zna da se izražava“, poput:

-„Intenziviraj se na ražnju, poslednji je čas da ga realizuješ u pečenje“.

-„Oprostite, moram da vas pardoniram“.

-„ Objektivno ste pročitani od strane onog diplomiranog intelektualca za plemenite alkohole“.

Od smeha će vam krenuti suze na oči dok slušate dijalog gazdarice Pane i njenog poslovnog partnera Petrinje, koga igra Bata Živojinović:

– „Čime se bavio vaš suprug pre ovoga (p.a. ugostiteljskog biznisa)“?

– „ Agronom, radio je sa zemljom“.

– „ Preprodaja“?

– „ Ne, obrada, mislim opšteg smera“.

Kao što vidite, prepredena malograđanka Pana, uz pomoć tragikomične verbalne gimnastike, na sve načine odbija da prizna da je njen muž bio običan seljak, kao uostalom i svi ostali stanovnici ovog sela.

Krajolik Vodica i zatalasane Dobroselice dominiraju od prve do poslednje scene ovog filma. Filmski kadrovi su snimani u šumama Murtenice, na livadama kraj planinske reke Crni Rzav i u dvorištima kuća stanovnika sela Dobroselice. Ipak najveći broj scena je snimljen na mestu glavne radnje filma – u kultnom hotelu „Lovac“ na Vodicama. Hotel „Lovac“ je jedan od najstarijih hotela na Zlatiboru koji je počeo sa radom 1971. godine, a danas nažalost ne radi.

Pogledajte ovaj film i saznajte da li je turizam uspeo na Vodicama u motelu „Perspektiva“ dok usput uživate u scenama dekorisanim najlepšim zlatiborskim pejzažima netaknute prirode.

No 2 „ŽIVOT JE ČUDO“

„Život je čudo“ je domaći film snimljen 2004. godine u režiji Emira Kusturice. Film je sniman u Mokroj Gori, kao i u selu Dobroselici, čime se Kusturica svrstao u red domaćih režisera koji su snimali u ovom zlatiborskom selu. Ova mešavina komedije i romanse okupila je sjajnu glumačku ekipu poput: Slavka Štimca, Natašu Šolak, Vesnu Trivalić, Vuka Kostića, Aleksandra Berčeka, Nikolu Koja i drugih.

Film govori o sudbini inžinjera Luke i njegove porodice, nakon što je on preuzeo posao projektovanja pruge koja treba da poveže Srbiju i Bosnu i tako postane kapitalni infrastrukturni projekat u ovom delu zemlje. Istovremeno, nastupajuća ratna zbivanja iz 90-ih godina prošlog veka dodatno komplikuju zamršenu porodičnu situaciju inžinjera Luke, učinivši da mu sin ode u rat, a žena napusti kuću, dok su istovremeno povod za početak jedne nesvakidašnje ljubavne priče. Ljubavna veza između inžinjera Luke i muslimanke Sabahe predstavlja uzbudljiv filmski zaplet koji će izroditi niz neočekivanih događaja i puno moralnih dilema.

Posebnu pažnju privlače filmske scene snimljene u porti i unutar crkve brvnare u Dobroselici. Poznati srpski glumac, Nikola Kojo, u ulozi Filipovića, švercera i ratnog špekulanta, na svojoj koži je osetio koliko su niska vratanca dobroseličke crkve, doživevši nezgodu prilikom pokušaja da gurne u hram gradonačelnika koji se zbog kilaže zaglavio. Filipović se tako snažno zaleteo da je uguravši gradonačelnika i sam završio na crkvenom podu, poplašivši pritom jednu sovu koja je bila u crkvi.

U Dobroselici se još uvek prepričava scena sa Aleksandrom Berčekom, u liku poštara Velje, koji izbezumljen od straha, nakon što je video medvede od tri metra visine koji ubijaju seljake, uleteo u crkvenu portu, snažno zazvonio u zvoniku i potrčao uzbrdo do mesne kancelarije. U ovoj sceni svoju ulogu su imali i ovdašnji seljaci iz Dobroselice koji su svedočili da su nekoliko puta morali da jure za Berčekom, pritom se veoma umorivši, sve dok naposletku nije snimljena ta scena. Nakon svega složno su odgovarali: „Ako mora jedan Berček da trči uz brdo nekoliko puta, onda šta fali i nama“.

Ako već niste to do sada učinili, odgledajte ovaj odličan film i otkrijte da li je pruga završena, šta se desilo sa porodicom inžinjera Luke i kakav je epilog pomenute ljubavne romanse. Istovremeno, uživajte u onom manje poznatom Zlatiboru koga ćete poželeti da vidite prvi naredni put kad kročite na ovu planinu.

No 3 „CRNI BOMBARDER“

„Crni Bombarder“ je domaći film snimljen 1992. godine, režiran od strane Darka Bajića. Najveći broj scena je snimljen u Beogradu, ali ni ovaj film nije mogao da prođe bez Zlatibora, tačnije sela Dobroselice u kojoj je snimljena jedna od kultnih scena. Film je okupio odličnu glumačku ekipu među kojima su: Dragan Bjelogrlić, Anica Dobra, Srđan Todorović, Petar Božović, Žarko Laušević, Bata Stojković i drugi.

Ova filmska drama govori o pokušaju jednog hrabrog i slobodoljubivog mladića, Crnog, da proširi horizont slobode jednog društva zatočenog u lancima totalitarnog državnog sistema. Gledaoci će moći da prate sukob mladog radio-voditelja protiv instrumentarijuma policijske države. Jedino oružje Crnog predstavljaju „opasne radio frekvencije“ preko kojih iz potmulog sna budi svoju uspavanu generaciju. Ova misija ga legitimiše kao lika iz stihova Džonija Štulića, frontmena „Azre“: „Dolazim ti kao fantom slobode i zato pokaži šta znaš, dolazim ti kao fantom slobode da te vodim ravno do dna“. Film je snimljen neposredno nakon „ martovskih demonstracija“ srpske opozicije usled čega je stekao status politički angažovanog.

Najveću pažnju privlače dijalozi dva antipoda: inspektora Beševića, u liku Petra Božovića, kao predstavnika svemoćne policijske države i Crnog bombardera, u liku Dragana Bjelogrlića, kao predstavnika omladine koja žudi za istinskom slobodom. Iz njihovog razgovora saznaćemo da postoji i „demokratski mrak“, te da činjenica da se jedna država deklariše kao demokratska ne mora ništa da znači na polju dostignutih sloboda.

Međutim, u jednom momentu režiser odlučuje da urbani ambijent srpske prestonice zameni seoskom idilom zlatiborskog sela Dobroselice. Naime, glavni protagonisti filma, ljubavni par Crni i Luna, koju igra Anica Dobra, dolaze u selo Luninog dede i neko vreme borave u njegovoj kući. Pored dijaloga snimanih u autentičnoj zlatiborskoj brvnari  u kojoj par boravi, status kultne je stekla scena kada dvoje mladih u dvorištu pale vatru i dodolskim ritualom prizivaju kušu. Igra i pesma oko vatre će u pozni čas dati rezultat, kiša će konačno nakvasiti livadu Dobroselice dok će vatra biti ugašena. Ovo je, simbolički gledano, najvažnija scena u celom filmu jer se kroz nju obistinjuju i dobijaju puno značenje reči beskućnika Psiha: „Ako je vedro nebo, i ti zapališ veliku vatru, i padne velika kiša ti onda možeš da kažeš da si vatrom prizvao kišu ako si je samo zato zapalio“. Ove reči su zapravo lajt motiv ove filmske priče.

Odgledajte ovaj film i saznajte koje još neobične tajne krije selo Dobroselica. I ono najvažnije – saznajte gde se krije rakija!

No 4 „I BOG STVORI KAFANSKU PEVAČICU“

„I Bog stvori kafansku pevačicu“ je domaći film snimljen 1972. godine. Film pripada žanru ljubavne drame, režirao ga je Jovan Živanović i spada u ostvarenja crnog talasa. U filmu glume: Vesna Čukić, Bata Živojinović, Žika Milenković, Pavle Vujisić, Lepa Lukić i drugi. Film je sniman na Đerdapu i u Čajetini, ljupkoj varošici u podnožju Zlatibora.

Ova ljubavna drama govori o životu jedne kafanske pevačice, Bele Seke, osvetljujući tamnu stranu njenog poziva. Sva kompleksnost njenog glumačkog lika, teškoće i predrasude sa kojima se suočava potiču od činjenice da se ona bavi jednim, po opštim društvenim shvatanjima, kontroverznim pozivom. Ovaj film je svojevrsni omaž i sociološka studija o kafanskoj pevačici kao takvoj, što ga čini vanvremenskim i uvek aktuelnim. Film postavlja i pitanje da li kafanska pevačica sme da voli i da bude voljena, a u svetlu ljubavne priče između Bele Seke i Ratka, oko koje se odvija filmski zaplet.

Ovaj film nam osvetljava društveni portret i ulogu kafanske pevačice u patrijahalnom društvu, ali i ulogu kafane, kao institucije koja se duboko ukorenila u ovdašnjem mentalitetu. Film nudi odgovor na pitanje u čemu se sastoji tajna formula uspeha kafanske pevačice. Tako, još na početku filma Žika Milenković, u liku Damjana, muzičkog tutora Bele Seke, izgovara antologijsku rečenicu: „Samo zapamti, kafanska pevačica je svačija i ničija“. Ova večna istina o kafanskoj pevačici, izgovorena u formi saveta Beloj Seki, predstavlja lajt motiv celog filma, kroz čiju prizmu možemo da pratimo dalji razvoj filmske priče.

Na filmu se smenjuju kadrovi u kojima dominira prelepa Đerdapska klisura i reka Dunav, sa jedne strane, sa kadrovima snimljenim u kafanskom ambijentu, sa druge strane. Upravu tu dolazimo do Čajetine, i tamošnje kafane „Muzej“ u kojoj su snimljene gotovo sve kafanske scene u ovom filmu. U to vreme otmena kafana, opremljena predmetima koji imaju etnografsku vrednost poput: grnčarije, veriga, bakrača, preslica, volovskih točkova, kačica, fenjera i drugih, poslužila je kao veoma inspirativan prostor za snimanje sage o kafanskoj pevačici. Pomenute scene snimane u „Muzeju“ su najbolji dokaz da Zlatibor pored predivne prirode može da se pohvali i sjajnim kafanskim ambijentom.

Pogledajte ovaj film i saznajte kakav je epilog dobila ljubavna priča između Bele Seke i Ratka, kao i da li je Bela Seka uspela u svetu muzike. I još nešto, saznajte otkud Tozovac u kafani „Muzej“.

No 5 „ORIGINAL FALSIFIKATA“

„Original falsifikata“ je domaći film snimljen 1991. godine, a režirao ga je Dragan Kresoja. Film pripada žanru drame. Sniman je u selu Dobroselici, kao i u Beogradu. U filmu igraju: Lazar Ristovski, Žarko Laušević, Dragan Nikolić, Bata Živojinović, Snežana Bogdanović, Neda Arnerić i drugi.

Radnja filma obuhvata period od 1945. godine do poznih 80-ih godina prošlog veka. U filmu se paralelno odvijaju dve priče, jedna, neposredno posle rata, i druga, u sadašnjosti. Film govori o sudbini tri ratna druga, Pavla, Stojana i Dragiše, a kroz priču o njihovom životu u komunističkom poretku možemo da sagledamo ključne političke događaje u posleratnoj Srbiji. Veza između dve paralelne priče koje razdvaja vremenska distanca od preko 30 godina biće u potpunosti otkrivena tek na samom kraju filma, što ga čini veoma zanimljivim i zagonetnim.

Selo Dobroselica, a preko njega i Zlatibor, zauzimaju centralno mesto u filmskoj priči jer je preko polovina scena snimljena upravo tamo. Od samog početka filma, kada kamion sa ratnim drugovima, prolazi kroz prelepe predele blago zatalasane zlatiborske visoravni, nakon čega stiže u centar sela Dobroselice, ovo selo će dominirati u filmskim kadrovima. Najveći broj scena snimljen je na svojevrsnom seoskom trgu, tromeđi oivičenoj: crkvenom portom, zgradom mesne kancelarije i školom. Upravo na ovom mestu se odvija jedna od kultnih scena domaće kinematografije, u kojoj partizanski komadant Stojan, poznatiji kao Uča, drži politički govor pred okupljenim seljacima. Na jadikovke jednog od njih da su gladni i da im treba žito, popularni Uča, u revolucionarnom zanosu, odgovara: „Ako nema žita ima da dođu naša braća iz Sovjetskog saveza i da avionima bace svakome po džak žita ispred praga“.

Nekoliko scena snimljeno je u porti i unutar crkve brvnare u Dobroselici, od kojih je najpoznatija scena venčanja između Uče i bivše partizanke, Lene. U zgradi škole u Dobroselici je takođe snimljeno par scena, od kojih naročitu pažnju privlači ona kad dvojica komunista skidaju sa školskog zida Staljinovu sliku, čemu će se usprotiviti Uča. Upravo ova scena će biti uvod u filmski zaplet i ključna odrednica daljeg toka filmske priče.

Nađite vremena da odgledate ovo uzbudljivo i intrigantno filmsko ostvarenje i saznajte čiji je sin zapravo Dragan Nikolić i zbog čega je film poneo ovaj naziv. Uz sve to, uživaćete u bajkovitom krajoliku Dobroselice, najpoznatijeg filmskog sela u Srbiji. Ups, umalo da zaboravim ono najvažnije, saznajte kakvu rakiju peku seljaci u Dobroselici.

Obiđite Zlatibor hodajući stopama najvećih srpskih glumaca i režisera, pa otkrijte zbog čega je Zlatibor više od planine.

Autor: Ivan Ječmenica