UPORNO GOVORIŠ SEBI: „BAR TIH SEDAM DANA HOĆU DA ISKLJUČIM MOBILNI,  POBEGNEM OD SVIH, NAĐEM SKLONIŠTE OD BUKE I PREPUSTIM SE UŽIVANJU U PRIRODI“. NAKON SVEGA VEROVATNO SE PITAŠ: „A DA LI TAKVO MESTO UOPŠTE POSTOJI?“ BEZ BRIGE, NARAVNO DA POSTOJI! VODIMO TE U POSETU NAJLEPŠIH ZLATIBORSKIH SELA!

Savremeni čovek, stanovnik velikih srpskih gradova poput Beograda, Novog Sada, Niša i dr., prinuđen je, hteo ne hteo, da svakodnevno sreće na hiljade ljudi. Ako ste se ikada vozili gradskim prevozom ili šetali ulicama ovih gradova nebrojano puta ste se uverili u moju pređašnju konstataciju. Kada se na sve ovo još doda i ogromna saobraćajna buka kojoj smo stalno izloženi postaje jasno zbog čega je slika umornog i iscrpljenog gradskog čoveka postala naša kob.

I konačno, dođe vreme da ovaj čovek ide na odmor i pokuša da napuni baterije i koliko toliko povrati izbubljenu vitalnost. Kao jedna od najprimamljivijih opcija javlja se boravak na našoj najposećenijoj planini, Zlatiboru. Međutim, tada iskrsava i prva velika dilema. Gde tačno boraviti na Zlatiboru imajući u vidu da je u pitanju ogromno prostranstvo koje pruža puno mogućnosti za kvalitetan odmor. Kao da vas slušam: „Pa u samom centru, naravno, gde bismo drugde!“ Ups, mislim da to i nije baš najbolja ideja. Evo zbog čega.

Zapravo sve ono od čega ste pobegli iz velikog grada dočekalo bi vas u samom centru planine. U tom slučaju „ste džaba krečili“ i prelazili par stotina kilometara. Iako  možda još uvek niste toga svesni vi zapravo istinski trebate odmor u nekom od prelepih zlatiborskih sela. Boravkom u nekom od zlatiborskih sela, konačno ćete spoznati pravi smisao odmora. Naime, bićete u prilici da uživate i netaknutoj prirodi i da iskusite okrepljujući mir.

ZLATIBORSKA SELA – OAZE MIRA I NETAKNUTE PRIRODE

Planina Zlatibor u svojim nedrima krije bar desetak sela i turističkih naselja izuzetne lepote. Ne zna se da li je lepša valovita Dobroselica, romantična naselja Vodice i Šajnovci, šumoviti Ljubiš, ljupko Gostilje, tradicionalno Sirogojno selo, intrigantno Stublo…. Za ljubitelje dobrog zalogaja i kvalitetnog cuga kao naručeni su sela Mačkat i Šljivovica.

Turistička ponuda Zlatiborskih sela je bogata, sa tendencijom rasta u budućnosti. Svako zlatiborsko selo može da se pohvali sa najmanje 4-5, a često i više smeštajnih jedinica. Među njima preovladavaju šarmantne vikendice sagrađene u etno stilu od borovih talpi. Veliku pažnju privlače seoska gazdinstva u kojima je objedinjena usluga smeštaja i ishrane, tako da gosti pored boravka u netaknutoj prirodi, mogu da uživaju i u kultnim zlatiborskim specijalitetima.

Veliki adut zlatiborskih sela predstavlja odlična putna infrastruktura, zahvaljujući čemu da se do njih dođe bez većih poteškoća. Dobra putna povezanost sa turističkom centrom omogućava gostima da kada to zažele, nakratko napuste ove oaze mira i potraže zabavu u samom centru Zlatibora, koji je obično na svega 15-20 minuta vožnje.

VIKEND-NASELJE VODICE – NAJLEPŠE MESTO NA ZLATIBORU

Naš prvi susret sa seoskim turizmom na Zlatiboru biva boravak u vikendici-Koliba Vodice, u prelepom turističkom naselju Vodicama. Svaki put do sada, birali smo odmor u turističkom centru planine, ni ne sluteći kakve sve lepote kriju obodi Zlatibora. Konačno smo došli u priliku da spoznamo Zlatibor iz jedne druge perspektive.

Posebna privlačnost ovog smeštaja, kao i boravka u zlatiborskim selima uopšte, predstavlja činjenica da je ovaj vid odmora puno intimniji u odnosu na smeštaj apartmanskog tipa, gde biste bili smešteni u nekoj od višespratnica, koju biste delili sa još desetinama drugih turista. Slika koja će vas dočekati u zlatiborskim selima je bitno drugačija. Naime, ovde biste bili smešteni sa svojim društvom ili porodicom u autentičnim zlatiborskim brvnarama, gde biste bili potpuno sami, dok u najbližem okruženju gotovo da nema kuća, niti bilo čega drugog što bi moglo da vam pokvari odmor i naruši mir. Ovo možemo da zahvalimo činjenici što zlatiborska sela nisu urbanizovana, tako da ćete u njima pronaći preko potrebni mir i tišinu i osetiti se kao „svoji na svome“.

Kada smo se popeli na brdašce na kome je podignuta prelepa brvnara, shvatili smo da ćemo biti potpuno sami, što nas je veoma obradovalo. Tako nešto smo oduvek trebali!

A tek priroda! Kao iz bajke! Vodicama protiče reka Crni Rzav, čiji prelepi meandri i romantično okruženje u vidu cvetnih pašnjaka i visokih belih borova svedoče o prirodnim lepotama kojima nema premca ne samo na Zlatiboru, već po mom mišljenju i u ostatku Srbije. Čim smo kročili u ovaj pitom predeo i pogledom dokučili krajolik, samo jedno mi je bilo u mislima:“ Ovo je nestvarno, kako ranije nismo otkrili ovo mesto!“ Međutim, nikad nije kasno da se od Zlatibora uzme ono najbolje.

OGLEDNE SEOSKE FARME – U DRUŠTVU DOMAĆIH ŽIVOTINJA

Većina ljudi, a među njima naročito deca, koja žive u velikim gradovima nikada nisu imala priliku da uživo vide neku od domaćih životinja. Upravo iz ovih razloga kod mnogih od njih je često prisutan iracionalan strah da će domaće životinje poput krava, ovaca i svinja želeti da ih napadnu i povrede, što u očima zlatiborskih gorštaka deluje jako zabavno, pa daje povoda nadaleko čuvenom erskom humoru. Poseta nekom od zlatiborskih sela to može zauvek da promeni i vi ćete biti u prilici da vidite domaće životinje, po želji, sa njima družite i tako za svagda razbijete eventualne predrasude oko njihove navodne zloćudne prirode. Naime, zlatiborska sela su u privrednom smislu usmerena ka stočarstvu, tako da je uzgoj krupne i sitne stoke tamošnja svakodnevnica. Dok šetate zlatiborskim livadama i pašnjacima imaćete jedinstvenu priliku da uživate u pogledu na zlatiborska stada koja su puštena radi ispaše.

ZLATIBORE, I TA TVOJA STADA!

Na 200 metara udaljenosti od našeg smeštaja, nalazi se seosko domaćinstvo, na kome se uzgajaju ovce, krave, svinje i kokoške, što koristimo da posetimo ovu svojevrsnu oglednu farmu. Biću iskren i priznati da do sada  nikada nisam video ni ovcu niti kravu, dok sam svinje viđao kod teče na vojvođanskom salašu. Ni ostali ne stoje mnogo bolje! Izgleda da nam je fortuna ovoga puta naklonjena. Malo zlatiborsko stado ovaca upravo se napasa na obližnjem cvetnom pašnjaku, kraj planinske rečice. Istog trena se hvatam za foto-aparat kako bih ovekovečio ovaj nestvaran prizor seoske idile u njenom najlepšem izdanju.

Dok posmatram stado, na um mi pade jedna detinjarija, pa predložih ostalima: „Hajde da uhvatimo jednu ovcu, makar jagnje!“ Društvo prihvati predlog sa oduševljenjem, jer su i sami bili željni avanture.

Polako se primičemo. Trudimo se da budemo što neupadljiviji kako ne bismo uplašili i rasterali ovce. Žrtvu smo pronašli u jednom jagnjetu, koje se malo izdvojilo od ostatka stada. Čim smo se približili na nekih 15-ak metara komandujem: „Juriš!“ Potera za jagnjetom je mogla da počne. U maniru profesionalnih sprintera, ustremili smo se ka jagnjetu, ali je ono zahvaljujući urođenom instiktu, već posle sekund-dva počelo da beži kao pomahnitalo, tako da smo jurili za njim još nekih stotinak metara nakon čega smo, prilično zadihani, morali da odustanemo. Ova jurnjava je na momente izgledala smehotresno, pa nije mnogo zaostajala za scenama potere zeca od strane Bate Stojkovića , u ulozi Brke, u kultnom ostvarenju domaće kinematografije, „Ko to tamo peva“. Falilo je samo da neko u maniru Aleksandra Berčeka konstatuje: „Tata, pobeglo je jagnje“, pa da slika bude potpuna.

ČUDA PRIRODE – NAJLEPŠI UKRAS ZLATIBORSKIH SELA

Kao jedan od zaštitnih znakova Zlatibora javlja se veliki broj čuda prirode, koja su turistički afirmisana i predstavljaju najveće turističke atrakcije ove planine. Među njima posebnu pažnju privlače geomorfološke prirodne atrakcije poput Stopića pećine, u selu Rožanstvu, Prerasta, u selu Dobroselici, kao i hidrološke atrakcije poput Vodopada, u selu Gostilju, i dr. Ipak preduzimljivi i vredni Zlatiborci pobrinuli su se da zaštitni znak ove planine ne budu isključivo prirodna čuda. Tako, Zlatibor može da se pohvali i svojevrsnim čudima sagrađenim ljudskom rukom poput muzeja na otvorenom „Staro selo u Sirogojnu“, koji se sastoji od autentičnih zlatiborskih brvnara u kojima se živelo pre više od dva veka.

Ono što je zajedničko svim ovim turističkim atrakcijama jeste činjenica da su smeštene u nekom od brojnih zlatiborskih sela, daleko od turističkog centra. Upravo ova nesvakidašnja čuda prirode daju poseban šarm ovdašnjim selima i predstavljaju veliki adut za razvoj seoskog turizma.

Skoro svako selo u sebi krije po neki prirodni dragulj. Ni selo Dobroselica, kojoj pripadaju Vodice, nije izuzetak. U selu Dobroselici, na oko 3km udaljenosti od našeg smeštaja, nalazi se jedno od najvećih čuda prirode zlatiborskog kraja, Prerast. Prerasti predstavljaju prirodne kamene mostove, koji nastaju urušavaljem pećinskih tavanica, pa ih stoga u nauci nazivaju i poslednjim stadijumom u razvitku pećine. Dobroselički Prerast je impozantnih dimenzija, dužine 48 metara i visine 16 metara, što ga svrstava među šest najvećih u celoj Srbiji.

DOBROSELIČKI PRERAST – VRATA KOJA SE OTVARAJU BEZ KUCANJA

Odlučujemo da automobil ostavim na brdu pa se do Prerasta spuštamo pešice. Do pred sam ulaz u Prerast vodi asfaltirani put, velike nizbrdice, što čini da se lako spuštamo, ali u najavi teško penjemo prilikom povratka. Za to ne hajemo. Samo jedno nam je jedno bitno-da se što pre nađemo pod jedinstvenim pećinskim svodom.

Nakon pređenih skoro kilometar, nalazimo se pred ulazom. Pred nama iskrsava grandiozna pojava u vidu ogromnih pećinskih vrata kroz koje se ulazi u dugačku odaju. Par trenutaka stojim kao ukopan: „Ovako nešto se ne viđa svaki dan!“ Radoznalost mi ne da mira pa brže-bolje prolazim kroz pećinska vrata i stupam u odaje Prerasta. Ono što prvo primećujem je značajna temperaturna razlika, koja čini da ovde vlada prijatna hladovina, koja nam je bila preko potrebna nakon dužeg pešačenja po suncu. U Prerastu se nalazi nekoliko ogromnih krečnjačih stena, koje koristimo da se na njih popnemo i što bolje razgledamo unutrašnjost. Uočavam da kroz Prerast protiče   potok, koji je u ovim letnjim mesecima presušio, a čijoj vodenoj stihiji se i pripisuje formiranje ovog veličanstvenog čuda prirode.

Kroz Prerast prolazi i jedan puteljak koji su napravili ovdašnji meštani jer je prolaz kroz ovu pećinu bio neizostvan deo rute ka centru sela, i najvažnijim mestima poput škole, opštine i crkve. Pomno razgledajući ovaj velelepni kameni most, razmišljam u sebi:“ Kako li je samo bilo školarcima kada bi se po mrklom mraku vraćali iz škole prolazivši kroz ovu kamenu grdosiju“. Verovatno se nisu plašili, ovde su ljudi-gorštaci, navikli da žive u skladu sa prirodom i da ne prezaju od njenih čuda. Mi, Beograđani, sa tim teže izlazimo na kraj. Ipak, ovo je dobra lekcija-kaljenje pod svodovima Prerasta.

ZLATIBORSKI SPECIJALITETI – ZALOGAJI KOJI SE PAMTE

Ako su prirodne lepote Zlatibora najbolja hrana za dušu njegovih gostiju, onda su neprevaziđeni zlatiborski specijaliteti nešto najbolje za njihov stomak. Boravkom u zlatiborskim selima imaćete jedinstvenu priliku da uživate u kultnoj zlatiborskoj trpezi. Tajni recepti iz beležnica zlatiborskih domaćica, uz pogodne klimatske uslove za pravljenje mleka, mlečnih proizvoda i suvog mesa, čine da kulinarski specijaliteti Zlatne  planine budu pravi raj za sve gurmane. Neizostavan deo ove magične zlatiborske trpeze predstavljaju: sir i kajmak, pršuta, komplet lepinja, proja, pita sa sirom, čvarci, jagnjeće pećenje, ljubiška pastrmka i dr. U turističkoj ponudi svakog zlatiborskog sela, nalazi se makar po jedno seosko domaćinstvo, koje svojim gostima nudi i uslugu ishrane.

Neka zlatiborska sela polažu ekskluzivna prava na pojedine zlatiborske specijalitete, pa su oni znak raspoznavanja i stožer njihove turističke ponude. Među njima se izdvajaja selo Mačkat, zavičaj svinjske i goveđe pršutu, po kojoj se ovo selo nadaleko pročulo. U Mačkatu, se svaka treća porodica bavi proizvodnjom suvog mesa, a početkom februara svake godine ovde se održava čuvena „Pršutijada“, koja privlači veliki broj posetilaca.

GURMANLUK NA BOROVOJ GLAVI – JAGNJETINA KOJOJ NEMA PREMCA

Na Vodicama je na dobrom glasu jedan drugi zlatiborski specijalitet-jagnjeće pećenje. Na oko 1km udaljenosti od našeg smeštaja, u kafani „Borova Glava“, navodno se priprema najbolja jagnjetina na celoj planini. Odlučili smo da proverimo da li je u pitanju samo lokalna gastronomska propaganda ili lokalci zaista govore istinu. Krećemo jagnjetini u pohode! Još nam je u ustima korak ukus od poraza, koji smo doživeli od jagnjeta koje nam je za dlaku šmugnulo preključe tokom neuspešne potere. Vreme je da se revanširamo!

Posle dva minuta vožnje automobilom, stižemo na veliki parking ispred restorana „Borova Glava“. Inače, imajte u vidu da ovo mesto predstavlja svojevrsnu kafansku četvrt, koja se sastoji od 3 kafane, tako da treba biti pažljiv i ući u prvu kafanu u nizu, jer je ona poznata po vrhunskoj jagnjetini.   Radoznali kakve nas je Bog dao, umesto da kao svi gosti sednemo za sto, mi odlazimo do vlasnika kafane, gospodina Boška, i molimo ga da nas sprovede u svoju pekaru kako bismo bar malo dokučili način pečenja ove jagnjetine. Domaćin šeretski dobacuje da je zadovoljan svojim pekarom, te da neće da ga menja ali će  rado da usliši našu molbu, i pritom dodaje da je konkurs za pekarima otvoren u susednoj kafani, pa možemo  tamo da pokušamo. Prihvatamo ovu vickastu dosetku, za kratko napuštamo kafanu i odlazimo do kafanske pekare.

U pekari se jedno jagnje uveliko vrti na  ražnju, na visini od oko pola metra dok se oko nas  širi miris dima. Prema rečima našeg domaćina, jagnje se peče oko 4-5 sati na jakoj vatri uz stalan nadzor kako bi se sve držalo pod kontrolom. Kada  se jagnje ispeče, skida se sa raznja, i ostavlja oko pola sata da se ohladi.  Na koncu, pristupa se  njegovom sečenju i iznošenju pred goste. Dok nam Boško opisuje proces pripreme jagnjetine meni već kreće voda na usta, pa požurujem društvo da se vratimo u kafanu i uživamo u blagodetima najbolje zlatiborske jagnjetine.

Jagnjetina u ovoj kafani zaista ima prepoznatljiv ukus. Samo sležemo parče za parčetom! Svečano priznajem: „U životu nisam jeo bolju jagnjetinu“!  Svoj kvalitet ova jagnjetina može da zahvali pogodnim klimatskim uslovima i biljnom bogatstvu zlatiborskim livada i pašnjaka, koje predstavlja glavnu hranu za jagnjad i ovce. Posebnu draž predstavlja činjenica da iz kafane puca pogled na kafansko stado, koje pase po obližnjem pašnjaku, a iz koga se svakoga dana regrutuje po neko jagnje na ražanj. Dakle, ovde je sve transparentno, pa gosti mogu da budu spokojni u pogledu mesa koje se pred njih iznosi. Kilogram jagnjetine staje 1.700,oo din.

Valjda vam je sada bar malo jasnije zbog čega vaš naredni boravak na Zlatiboru treba da bude u nekom od njegovih sela. Za vaš dolazak pogledajte predhodno ponudu smeštaja u seoskom turizmu OVDE >>